Godina prođe, dominacija nikad

home    message    writing spot   instagram    twitter    facebook    submit    archive    theme
©
Pants are not welcome. Andjelija. 30 Seconds To Mars. † † † dobrodošli ste u pakao

Teško je kad napustimo nešto što nismo ni imali. Teško je, jer znaš da ćeš još više patiti i još više plakati. Ali, da bi nova sreća došla, stara tuga mora da ode. Ili tako nešto, ne znam.

Samo znam da ova moja tuga već dugo nigdje ne ide. Ni nema namjeru da ode. Ona se tu negdje šćućurila i tu ćuti, samo tinja tihi plamen koji mi dušu razara. I ja bih se šćučurila i ćutala da imam gdje. 

Sva ta bol koju čuvaš, i čuvaš, misliš neće ti nikad zatrebati. Sve gledaš sa ljepše strane, misliš svijet je pogled kroz ružičaste naočari. A kad ta bol ispliva, ona ispliva kad je ne vidiš, uvuče se u tebe neprimijetno, kao kuga. Onda patiš, onda ti je jedina iskrena želja - da umreš. Sve to prođe kroz nekoliko godina, ali dok ne prođe, bol je nesnošljiv. A moraš ostati nasmijan, moraš biti jak, da neko ne bi vidio da iznutra umireš. Da tvoji prijatelji ne bi iskoristili tvoju bol protiv tebe. Prijatelji prvi okrenu leđa kada ti najviše trebaju. Tad shvatiš da si sam i shvatiš da ipak svijet jeste jedno sablasno i kobno mjesto.

Zato ga oboj crnom bojom i uzmi svoje trenutke bola, baci ih u okean. Baci ih sve pod mjesečinu i okrivi nebo. Sjedi tako u suzama na litici, razmišljajući da li da skočiš, da li da završiš sve. Sjeti se onda sreće koju ti daje osoba koja ti daje isto toliko boli. Sjeti se da se ne može porediti sa trenucima mračnim kao taj okean tvojih misli, sjeti se kako taj pogled ledi kosti i grije srce. Ne idi! Ostani, da vidiš šta bi moglo da se desi. Onda idi do vode, uđi u vodu. Pjevaj naglas svoju omiljenu tužnu pjesmu i plači. Isplači sav bol, isplači svu groznu muku koju imaš.

Mi smo stvoreni za pakao. Ne pripadamo uopšte ovom svijetu. Stvoreni smo da griješimo i trunemo u svom grijehu, kakav god da on bio. Ne zaslužuje niko da vječno živi pod oreolom dobrote, ni pod krilom sreće. Svi patimo, svi umiremo. I jedva čekamo da dođe red na nas. Ne plači, zatvori oči, Najteže je kad se opraštaš od svojih snova, kad govoriš majci zbogom. Ali, ne tuguj! Nazdravićemo za bol, voljećemo se dok nam bol kosti ne pojede i dok nam tuga ne postane sreća.

Samo hrabro, samo naprijed. Uđi u vodu i pjevaj svoju omiljenu tužnu pjesmu.




4 notes
  1. never-miss-a-chance-to-dance posted this